Poezijom protiv ovisnosti (2)

Poezijom protiv ovisnosti

U trenu je prošla godina dana otkako smo se družili u Slatini, 23. listopada 2004. godine. Danas je 22. listopad 2005. godine, opet jedna prelijepa jesenska subota. Moj suprug Peter i ja krenuli smo u Križevce, čuti i izraziti svoje osjećaje iz nekih naših ružnih, sada već davno prošlih dana. S nama je i naša potpora, Klub ?Siget? i njegova Višnja, i Klub ?Nova cesta? s Vladom na čelu.

Križevci, grad na jugoistočnom prigorju planine Kalnik. Već u XIII. stoljeću Križevci su postali općina s kraljevskim privilegijama. Godine 1860. u tom gradu otvoreno je naše prvo gospodarsko i šumsko učilište, kasnije srednja poljoprivredna škola. Tu je i nezaobilazni hrvatski mučenik, sv. Marko Križevčanin, kojemu je ove godine stota obljetnica.

Ovdje je i vrlo jaka ekipa ljudi, koji se bore protiv alkoholne ovisnosti, zajedno s klubom ?Križevci?, na čelu s prof. Milanom Čapalijom. U sklopu večeri održan je i okrugli stol na temu Alkoholizam - javno zdravstveni problem i problem pojedinca, koji je vodio prim. dr. sc. Željko Marinić.

Bili su tu još doc. dr. sc. Darko Breitnefeld,
mr. sc. Vesna Orač, dr. med. Davorka Gazdek i prof. Milan Čapalija. Imalo se što čuti. Godine 1975. liječilo se 30% alkoholičara, 2004. godine liječilo se 25% alkoholičara, a do 1. rujna 2005. godine liječilo se 28% alkoholičara. Iz ovih se podataka vidi da se događa nešto čudno.

Otvorena su i neka pitanja. Na primjer, zašto nedostaje sustavan rad s mladima? Također se primijetilo da je zanimanje medijskog prostora usmjereno u negativnom smjeru. Kralježnicu liječenja alkoholizma drži zdravstvo, a glavu i rep alkoholičari. Razmišljalo se i koliko bi prisutnih u zdravstvu bilo zainteresirano za edukaciju u području liječenja ovisnosti o alkoholu. Govorilo se i o superviziji, kao podršci, a ne nadzoru. Stručnjaci su to nazvali: ?Vidjeti više, bolje i šire?.
Unutarnji supervizor se razvija učenjem iz vlastitog iskustva. Tko nema podrške, ne može biti ni podrška drugima. Eto, Klub ?Maksimirska naselja? od sedam Večeri pučke poezije sudjelovao je na njih šest. Rado ih se sjećam pregledavajući priznanja i šalove raznih boja. Do sljedećeg viđenja u Virovitici!

Zdenka Domiter, Klub ?Maksimirska naselja?

Trčanjem protiv ovisnosti

Jarunsko jezero smo već dobro upoznali, a posebno 2. travnja, kad smo održali Športske igre klubova liječenih alkoholičara Zagreba. Priključili su nam se i prijatelji iz Križevaca, Kutine i Lendave. Danas, malo prohladnog dana, skupili smo se kod veslačkog kluba u očekivanju sudionika. Došli su predsjednik Zajednice KLA Zagreba, dr. sc. Zoran Zoričić, prof. Sanja Ožić iz Gradskog ureda za zdravstvo, rad, socijalnu zaštitu i branitelje, dipl. soc. radnica Blanka Dorociak iz KB ?Sestre milosrdnice? s nekoliko pacijenata iz Dnevne bolnice, glavni organizator doc.dr.sc. Darko Breitenfeld, te profesorice i učenice Škole za primalje.
U prostoriji veslačkog kluba održana je uspješna konferencija za tisak, bila je i TV, te novinari nekoliko dnevnih novina. Ovo je bila idealna prilika da se na samom početku Mjeseca borbe protiv alkoholizma i drugih ovisnosti putem riječi i slike upozori javnost na prisutnost alkoholizma, pušenja i droge. Poruka svima je: zdrav život bez ovisnosti.
Nakon službenog dijela, okupili su se trkači iz Škole za primalje, naša uvijek raspoložena Dragica Stojević iz Kluba ?Susedgrad? i gost iz Kluba ?Križevci? ? srednjoškolac Ivan Karlović koji je trčao i u travnju. Trka je krenula i mi promatrači mogli smo na cilju samo čekati. Prvi je, prema očekivanju, došao Ivan Karlović, koji i u sportskim susretima KLA Sjeverozapadne Hrvatske spada među najbolje trkače. Druga je došla neumorna Dragica, a za njima ostali trkači. Natjecatelji su dobili prigodne majice i kape, a firma ?Multipower? je pripremila poklone iz svog asortimana energetskih proizvoda koje koriste sportaši. ?Coca-cola? nas je počastila sokovima.
Vrijeme nas je poslužilo jer nije bilo kiše. Ali nije baš bilo ni nas. Onih kojih je trebalo biti najviše, bilo je najmanje ? to se odnosi na nas, članove klubova liječenih alkoholičara. Istina je da je bio radni dan, istina je da su mnogi saznali dosta kasno, ali istina je i da imamo i umirovljenika i onih koji mogu odvojiti vrijeme i radnim danom. Ipak, opći dojam je sigurno dobar, jer oni koji su došli, uživali su na Jarunu. Čekajući natjecatelje, imali smo vremena za ugodni razgovor, jer svi koji smo bili poznajemo se jako dobro, možda čak i bolje nego s nekima iz ?svojih? klubova.

Dušica Cesarec, tajnica ZKLA Zagreba

POEZIJOM PROTIV OVISNOSTI (1)

7. večer pučke poezije u Križevcima

Došao je i taj dan! Dugo pripremana Večer pučke poezije mogla je početi. Bio je to najveći ovogodišnji događaj Kluba ?Križevci?. Tijekom cijele godine pomalo smo se pripremali i dogovarali, kako bismo pred kraj priprema pojedincima podijelili konkretne zadatke. Svi smo zdušno odradili svaki svoj dio posla i s nestrpljenjem iščekivali trenutak realizacije.
Moj pogled na samu večer je iz drugog kuta - onog iza kulisa pozornice, koji je kao i sve ostalo neponovljiv. Svi sudionici koji su trebali nastupati ponašali su se potpuno korektno, dolazili na vrijeme, obavili kraći razgovor s našom voditeljicom Vlastom prije samog izlaska na pozornicu. Bilo je onih koji su to obavili kao pravi profesionalci, onih koji su se tresli kao prut na vodi od treme i straha. Bilo ih je koji su se pitali hoće li im glas drhtati kad izađu na pozornicu. Na kraju izvedbe svi su dobili zasluženi pljesak i naši izvođači mogli su biti sretni i ponosni svojim nastupom.

Čestitam svim izvođačima na njihovom odazivu i dobrom nastupu, čini mi se da su poneki s pravom imali tremu, jer nastupali su pred dosad najbrojnijom publikom. Samo iz naših klubova koji su nastupali, njih 18 koji su se prijavili, stiglo je oko 160 članova, nas kao domaćina bilo je 40, i kad se tome pridodaju oni koji su bili na okruglom stolu, njih 60?tak, već imamo lijepu brojku. K tome svemu nikako se ne smiju zaboraviti ni svi ostali gosti, naročito prisutnost našeg gradonačelnika g. Branka Hrga, kao i svi naši dragi domaći izvođači - Hrvatsko pjevačko društvo ?Kalnik? - trenutno drugi na državnom natjecanju zborova, tamburaški orkestar, učenici srednje škole Ivan Seljanec. Hvala svima na tolikom odazivu i stvaranju tako dobrog programa i ozračja da su mnogi naši gosti rekli da ovako nešto još nisu doživjeli. Drago mi je zbog nas, ali i zbog njih, jer ćemo takvim našim izlascima u javnost lakše promijeniti njihovo mišljenje o liječenim alkoholičarima, ljudima koji su, kao i svi ostali normali ljudi, sposobni i daroviti i nadasve kadri ispuniti svaki zadatak koji im se povjeri.

Moram priznati da sam i sama kod kuće, prije odlaska u grad, cijeli dan bila nervozna, jer u ovih deset godina još nisam s klubom sudjelovala u tako značajnoj organizaciji. Ali kad je sve krenulo, od dočeka gostiju, dogovora s izvođačima i našom voditeljicom, te svega što je zatim uslijedilo za tremu i brige više nije bilo vremena.
Vidjeti našeg stručnog djelatnika, prof. Milana Čapaliju, opuštenog i zadovoljnog tijekom priredbe, bilo je veliko zadovoljstvo.

Da ste i vi, dragi nam gosti, bili također opušteni, pokazali ste na domjenku, gdje smo zajedno još i zapjevali i zaplesali.
Hvala još jednom svima koji ste sudjelovali na bilo koji način u realizaciji ove naše večeri i vidimo se dogodine u Virovitici!

Snježana Karlović
Klub ?Križevci?, član obitelji

Čestitke - 126

Članovima klubova liječenih alkoholičara, terapeutima i suradnicima diljem Hrvatske, čestit Božić i uspješnu novu 2006. godinu, žele
članovi i terapijski tim Dnevne bolnice i Odjela za alkoholizam KB ?Sestre milosrdnice?

Čestit Božić i sretnu Novu godinu!! Svim klubovima liječenih alkoholičara diljem Lijepe naše puno obiteljske sreće i zadovoljstva od srca Vam žele
članovi OKLA PB ?Sv. Ivan? Jankomir


Sretne Božićne i novogodišnje blagdane, te puno
trijeznih dana u 2006. godini, svim članovima klubova liječenih alkoholičara i njihovim obiteljima žele
članovi i terapijski tim Dnevne bolnice i Centra za alkoholizam i druge ovisnosti PB Vrapče


Svim članovima klubova liječenih alkoholičara Lijepe naše i našim dragim stručnim djelatnicima blagoslovljen Božić i sve najbolje, uz uspješnu apstinenciju u nadolazećoj 2006. godini
žele članovi Kluba ?Križevci?
sa stručnim djelatnikom, prof. Milanom Čapalijom


Članovima svih klubova liječenih alkoholičara i članovima njihovih obitelii, kao i stručnom osoblju diljem Hrvatske, želim sretan i radostan Božić i uspješnu novu 2006. godinu.
Damir Vodopivec,
dopredsjednik HSKLA


U ime Udruženja klubova liječenih alkoholičara SlatineČestit Božić i Novu godinu svim članovima klubova, stručnim i dostručnim djelatnicima klubova i svima koji se bave liječenjem i rehabilitacijom alkoholičara, kao i ljudima dobre volje koji im na bilo koji način pomažu, želi
Dr. Marija Turk-Kuči

Ugodne, sretne i radosne božićne i novogodišnje blagdane te mnogo uspjeha i osobne sreće u cijeloj 2006. godini žele Vam članovi
KLA ?Centar?, ?Centar Stara Tkalča?, ?Centar Tkalča?,
KLA ?Dubravka Nova?, ?Izvor?, ?Novi korak?,
KLA ?Medveščak I., II., III.?,
KLA ?Poštar?

Prigodom nastupajućih nam božićnih i novogodišnjih blagdana, svim ljudima dobre volje diljem Lijepe naše', a posebno onima koji se bore protiv ovisnosti o alkoholu, želimo zdravlje, sreću i uspjeh u radu.
Klubovi ''Remetinec'' i "Remetinec - Gaj"

Članovima klubova liječenih alkoholičara, terapeutima i suradnicima diljem Hrvatske, čestit Božić i uspješnu novu 2006. godinu želi
Udruga za unapređenje duševnog zdravlja i kvalitete života duševnog bolesnika
?Sretna obitelj?, Popovača

Gospodinu Jadranku Korentu i svim djelatnicima tiskare ''Vemako tisak'' čestit Božić i uspješnu 2006. godinu
želi Uređivački odbor ''Alkohološkog glasnika''

Osnivanje Kluba ?Solin?

Osnivanje Kluba ?Solin?

Potaknuta radom klubova u Gradu Zagrebu, njihovim rastom i razvojem, te djelovanjem u borbi protiv bolesti alkoholizma s jedne strane, i s druge strane zabrinjavajućim statističkim pokazateljima na području Splitsko-dalmatinske županije, a posebice za područje grada Solina s gravitirajućim općinama, o broju prekršajnih i kaznenih prijava vezanih uz nasilje u obitelji (preko 60% alkoholiziranih počinitelja), rodila se ideja o reaktiviranju, odnosno otvaranju kluba u Solinu.
Veliku podršku u njegovanju i realizaciji te ideje dali su mr.sc.dr. Mirko Mikelić i Božena Škare, dipl. soc. radnica (stručni djelatnici u Klubovima 70-ih, odnosno 80-ih godina), kao i Ante-Edo Crmarić, aktivni član KLA ?Split?. Najznačajnija potpora uslijedila je od dr.sc. Zorana Zoričića, koji mi je stručnim savjetima pomagao u osmišljavanju same realizacije osnivanja Kluba.

Zahvalila bih Katarini Radat, Ani Štimac i Željku Tandari ? kolegama socijalnim radnicima, kao i vms. Margiti Hajduković, koji su sa mnom podijelili svoja iskustva u radu Klubova dajući mi korisne savjete. Idejom o rađanju Kluba formiran je inicijativni odbor, kojeg su uz Zorana Zoričića, Mirka Mikelića, Boženu Škare i Antu-Edu Crmarića, činili Ana Bosančić, dipl.soc. radnica, dr. Ivana Petrović, dr. Stijepo Botteri, a među njima i ja.

Osnivačkoj skupštini KLA ?SOLIN?, koja je održana 28. rujna ove godine u Domu kulture ?Zvonimir? u Solinu, prisustvovali su brojni gosti i uzvanici. Istaknuto je da je osnivanje Kluba svojevrstan nastavak tradicije rada klubova liječenih alkoholičara u Solinu, koji su se ugasili početkom Domovinskog rata.

Podsjetili smo se kronologije rada klubova u Solinu. Godine 1965/66. Solin je dobio prvi klub liječenih alkoholičara, a do početka 90-ih godina prošlog stoljeća djelovalo ih je nekoliko (prema nekim podacima i do desetak klubova), kada su se, zbog ratnog djelovanja agresora, ali i zbog odlaska članova na ratište, ugasili. U radu tih klubova stručno su djelovali liječnici medicine Petar Lukšić, Ivo Bućan, Mirko Mikelić, Katarina Bućan, te socijalna radnica Jadranka Marković.
U pozdravnom dijelu, potporu Klubu dali su dogradonačelnik Solina, Dalibor Ninčević, župnik Gospe od Otoka, don Vinko Sanader, vijećnik općine Dugopolje, Anđelko Bosančić, predsjednik Prekršajnog suda u Solinu, Matko Tolić, predstojnica Centra za socijalnu skrb, Podružnice Solin, Božena Škare, predstavnik Županijske zajednice klubova, Stijepo Botteri, kao i mnogi drugi. Među gostima i uzvanicima bili su nazočni predstavnici Kluba ?Split?, liječnice i patronažne sestre Doma zdravlja u Solinu, pomoćnik načelnika Policijske postaje Solin, ravnateljica osnovne škole, liječnica Zavoda za bolesti ovisnosti u Solinu, stručni djelatnici iz splitskih klubova, socijalni radnici iz CZSS, te članovi Kluba, koji čine bitnu okosnicu u djelovanju i opravdanosti osnivanja Kluba.

Prisutnima se u ime inicijativnog odbora obratio dr.sc. Zoran Zoričić, predsjednik Hrvatskog saveza klubova liječenih alkoholičara, koji je između ostalog rekao:
?Alkoholizam nije problem pojedinca već cjelokupnog društva jer često dovodi do agresivnog ponašanja, razaranja obitelji, maloljetničke delinkvencije, gubitka radnih mjesta i drugih neugodnosti proisteklih iz ove ovisnosti. Srećom, još smo uvijek socijalna država, što nas obvezuje da brinemo za te ljude, i zbog njih i zbog nas. Stoga je neophodna intervencija šire društvene zajednice u koju trebaju biti uključene institucije poput Centra za socijalnu skrb, Crkve, zdravstvenih ustanova i drugih važni društveni čimbenici. U Hrvatskom savezu registrirano je 180 klubova liječenih alkoholičara, dok ih je prije rata djelovalo i do 500.?

Dr. Zoričić je naglasio kako je izuzetno sretan što se ponovno pokreće rad Kluba upravo u ovoj sredini, koja je zbog velike tranzicije stanovništva posebno bremenita tim problemom. Sam grad Solin doseže brojku od skoro dvije tisuće alkoholičara, a kada se dodaju i članovi obitelji koji pate od posljedica te bolesti, onda se brojka stanovništva obuhvaćenih ovim problemom penje i do nekoliko tisuća ? kazao je dr. Zoričić, izražavajući ovom prilikom zadovoljstvo zbog iznimne susretljivosti i podrške iskazane od strane gradske vlasti, kao i cjelokupne lokalne zajednice.
Dogradonačelnik Solina g. Ninčević je iskazao zadovoljstvo zbog osnivanja Kluba, najavivši tehničku i materijalnu podršku radu kluba.

Solinski župnik, don Vinko Sanader, najavio je pomoć i podršku Crkve u rješavanju ovog, kako je kazao, općedruštvenog, crkvenog i obiteljskog problema.

Uslijedio je radni dio. Izabran predsjednik KLA ?SOLIN?, gospodin Ante-Edo Crmarić, dugogodišnji apstinent (uskoro 5 godina) i aktivni član Kluba ?Split?, koji je istaknuo da je izuzetno sretan što je KLA osnovan u njegovom gradu Solinu i što će moći svoja iskustva podijeliti s novim članovima i pomoći im u rješavanju problema ovisnosti o alkoholu i održavanju trajne apstinencije. Izabrani su članovi u tijela Kluba, a na području stručnog rada Kluba djelovat će stručne suradnice dr. Ivana Petrović i Željka Radošević, dipl.soc. radnica.

Prostor za rad Kluba ustupila je Udruga za zaštitu okoliša i unaprjeđenje kulture življenja ?Život? u Svetome Kaju. Klub je nakon registracije počeo djelovati tijekom mjeseca listopada, petkom od 16 do 18 sati. Održavanje osnivačke skupštine Kluba popraćeno je nazočnošću medija lokalne i državne razine.

Nakon održane osnivačke skupštine, priređen je prigodan domjenak, a sponzori domjenka su na taj način pokazali podršku našem radu.

Očekujemo daljnju aktivnu suradnju i potporu svih čimbenika cjelokupne socijalne mreže i razvijanje parterskog odnosa, kako bismo zajedno djelovali na prevenciji, edukaciji i liječenju bolesti ovisnosti o alkoholu.

Željka Radošević, dipl.soc.radnica

S radnog posjeta klubovima Hercegovačko-neretvanske županije

S radnog posjeta klubovima Hercegovačko-neretvanske županije

Organizator: Udruga za zaštitu i unapređenje duševnog zdravlja i suzbijanje bolesti ovisnosti Pešćenica- Zagreb, čiji je predsjednik vms. Kata Hačko.
Vrijeme održavanja: od 2. do 4. 10. 2005. godine.
Mjesto održavanja: Sarajevo, Čapljina i Međugorje
Sudionici: Udruga za zaštitu i unapređenje duševnog zdravlja i suzbijanje bolesti ovisnosti Pešćenica, aktivisti općine Pešćenica, klubovi ?Pešćenica?, ?Vukomerec? i ?Maksimirska naselja?

Dana 2. listopada naš je autobus krenuo na dugo putovanje u Sarajevo, Čapljinu i Međugorje, u Hercegovačko-neretvansku županiju, k našim dragim prijateljima i suradnicima. Prekrasno nedjeljno jutro za putovanje kroz Derventu i Doboj, prema Sarajevu. U gradu na Miljacki neviđena dobrodošlica. Zagrljaji, pozdravi, tople riječi, otklonili su u času naš umor od putovanja.

Tu nas je dočekala prim. dr. Emina Kapetanović-Bunar, sjajna i energična žena, njezin suprug za kojeg sam, budući da je toliko toga već znao o nama, u početku mislila da je iste struke kao i ona (a nije) i grupa prekrasnih mladih studenata psihologije.
Prenijeli smo im pozdrave čelnog čovjeka Zajednice klubova liječenih alkoholičara i Hrvatskog saveza klubova liječenih alkoholičara, dr. sc. Zorana Zoričića, te im uručili knjigu ?Uhvaćena duga?, koju im je s najljepšim željama potpisao i poslao.

Govorili smo o radu klubova u ratnim vremenima koja su tamo bila vrlo teška, pokazalo se i u ovom ratu, da su liječeni alkoholičari u velikom broju ustrajali u apstinenciji, bili ratnici protiv svog neprijatelja - alkohola. Okupljali su svoje članove i njihove obitelji na razne načine i davali im podršku i nadu u bolje sutra. Klub, znači, nije bio kreator i organizator primarne prevencije, nego aktivni sudionik u njoj. Prim. Kapetanović-Bunar svoje ogromno znanje i iskustvo prenosi na mlade studente psihologije, koji su puni poleta i entuzijazma. Svoju učiteljicu nastoje slijediti na najbolji mogući način, pa tako i obilazeći oko deset Klubova u Sarajevu.

Puno je lijepih stvari izrečeno, puno je problema izneseno, i ne mogu sve staviti na papir, ali naši su kontakti čvrsti, tako da već puno toga i znamo. Družili smo se i u svibnju 2003. godine na vrlo sličan način, ali u široj postavi, s više stručnih djelatnika. I problemi i ciljevi su nam isti. Nastojimo se u ovakvim susretima što čvršće povezati, pokušati pomoći jedni drugima, stvoriti čvršće zajedništvo i prijateljstvo, baš kao što se radi u klubu. Nakon radnog dijela, praćeni suncem i toplinom, jer vrijeme je bilo kao da je ljeto, krenuli smo razgledati i diviti se lijepom Sarajevu, starom dijelu, Begovoj Džamiji, Baš Čaršiji i još mnogim drugim znamenitostima. Ugodno druženje odvijalo se u tri grupe, jer bilo nas je trideset i sedam, nezaobilazni Sarajevski ćevapi, turska kafa i to uvijek praćeni budnim okom domaćina, da se netko ne izgubi. Oko 18 sati smo se spremili na rastanak, jer čekalo nas je još tri sata puta do Međugorja, našeg prenoćišta. Topli stisci ruke, široki osmijesi, puno emocija ispred autobusa. Mahanje i povici ?Dođite nam opet!?.
U 21 sat udomila nas je u Međugorju prekrasna i vrlo topla obitelj Bevanda, baš kao i 2003. godine. Poznate sobe, blagovaone. Eto, što znači gostoprimstvo. Vrlo kratka buka, dok smo se smještali, a onda tišina i mir do sutradan. Ujutro doručak, slobodno do ručka. Pa zaslužili smo, svatko je krenuo učiniti nešto za svoju dušu. U 14 sati smo otišli u Čapljinu, malo skrovito mjesto, gdje smo se susreli s predstavnicima samoinicijativnog odbora za ovisnost i maloljetničku delinkvenciju. Govorilo se o aktivnosti vezanoj uz prevenciju, pa smo se složili da postoje mnoge prigode u kojima se može promicati život bez alkohola. Porukama, športom, znanjem, glazbom, tekstovima drugim prigodnim aktivnostima treba obilježiti Mjesec borbe protiv alkoholizma, od 15. studenoga do 15. prosinca i Svjetski dan zdravlja, 17. travnja,i slično.

Po povratku u Međugorje u predvečerje, potražila sam fra Maria Knezovića, koji vodi Franjevačku radio postaju ?Mir?, čiji smo gosti bili 2003. godine, no nisam se uspjela s njim sresti jer je 4. listopada bio blagdan Sv. Franje Asiškog, veliki blagdan, pa je bila velika gužva. Možda drugi put.

Gospođa Hačko nam je organizirala u Međugorju susret s članovima tamošnjih klubova. Opet izmjene iskustava, sjećanja kako smo nekad bili zbunjeni, nezadovoljni, očajni i kakvi smo danas. Odgovorni, dosljedni, uspjeli smo pronaći sebe, radost i smisao života. Kako tko, naravno, tko je iz kluba želio uzeti za sebe ono što mu se tamo nudilo.

Na put u svoju domovinu krenuli smo 4. listopada poslije ručka. Ponovno dan kao na dlanu, toplo, sunčano, ispraćaj i dobre želje obitelji Bevanda, i ono nezaobilazno, ?Dođite nam opet!?.
Kako se kod predstojnice udruge, gđe. Hačko, uvijek mora raditi, niti u autobusu nije bilo poštede. Čitale su se istinite priče, pjesme pojedinih poetskih duša. Govorilo se o krvožilnom sustavu i zdravom životu. Sve dok se nije smračilo. Počela je padati kiša, ali nije nasbilo briga. Imali smo dobrog vozača, g. Heraka, koji se svega naslušao, a usput se i educirao.

Hercegovina nam je uzela sve kune s mobitela pa smo do granice bili tihi. Onda su se uspostavile mreže na mobitelima i počeli smo se javljati kući. Ruška, Ana, Marta, Marko, Kato, naše zlato i organizatorice, bilo je prelijepo.

Zdenka Domiter, Klub ?Maksimirska naselja?

30 godina rada Kluba ?Poštar?

Sažet na nekoliko stranica, ovaj izvještaj je samo mali dio mozaika svih događanja kroz proteklo 30-godišnje razdoblje Kluba ?Poštar?, od njegovog osnutka do današnjih dana. Rođen je 70-tih godina, u razdoblju koje nosi pečat intenzivnog osnivanja klubova liječenih alkoholičara.

Prvi pisani tragovi o postojanju kluba sežu u 1973. godinu, gdje u Priručniku Udruženja klubova liječenih alkoholičara, koji je izdala Zajednica klubova liječenih alkoholičara Vinkovci, stoji šturi podatak: "Klub liječenih alkoholičara ?Pošta II?, Zagreb. Održavanje sastanka srijedom u 17 sati, Crveni kutić, zgrada Pošta II, 41000 Zagreb. Predsjednik, Josip Batinić, terapeuti dr. Branko Lang, Anka Medaković soc. radnik".

Nažalost, ostalih podataka nema, ali je Klub ?Poštar? rastao i razvijao se u okrilju tadašnjeg Poduzeća PTT saobraćaja Zagreb, Osnovne organizacije udruženog rada Glavni poštansko prometni centar Zagreb 2., a danas Hrvatska pošta d.d..

Iz sačuvanih zapisnika sa sastanaka kluba iz tog vremena, daleke 1976.godine, čitamo da je

1. godišnja skupština kluba održana 17. studenoga 1976., a iz izvještaja koji je podnio predsjednika kluba Franjo Novak, da je klub osnovan 2. travnja 1975. Osnivačkoj skupštini, uz 14 potpisnika - budućih članova, prisustvovali su tajnica Udruženja KLA SRH Ljuba Ulemek, pomoćnici direktora kao predstavnici OOUR-a, socijalna radnica Đurđica Polić, tajnica kluba i liječnik neuropsihijatar dr. Ivan Henč, terapeut. Piše i da je klub registriran u Udruženju KLA SRH i radi pod pokroviteljstvom OOUR-a, da radi po Statutu donesenom odmah nakon osnutka kluba, te po uputama Udruženja KLA SRH, da klub ima 21 člana od kojih 15 redovito dolaze na sastanke, a šestorica povremeno, a rezultat tih izostanaka su člana od kojih 15 redovito dolaze na sastanke, a šestorica povremeno, a rezultat tih izostanaka su česta bolovanja zbog recidiva. U članstvo kluba
primljeni su radnici iz OOUR-a PTT Zagreb 1 i PTT radione.
1980. godine, dolaskom dr. Svemira Samošćanca i dipl. soc. radnika Marijana Kotarca i njihovog zajedničkog RADA, uz primjenu najsuvremenija znanja iz alkohologije, nastavlja se kontinuitet rada kluba. Shvaćajući ulogu u svakom segmentu ljudskog rada i života, klub je neprestano poboljšavao kvalitetu rada i uspješno ispunjavao svoju zadaću u očuvanju apstinencije članova i prihvaćanja novog oblika ponašanja.
1990. godine započinje otvorena vojna agresija na RH. U listopadu iste te godine utemeljeno je javno poduzeće HPT (Hrvatska pošta i telekomunikacije) kao pravni slijednik 13 poduzeća PTT prometa.

Za vrijeme Domovinskog rat, razaranja, uzbuna, klub je svoju organizaciju i djelovanje uskladio sa svim promjenama i redovito održavao sastanke. Mnogi su članovi dobrovoljno stupili u postrojbe Hrvatske vojske i već prvih dana oružanih sukoba našli se u borbi s puškom u ruci ili na svom svakodnevnom poslu, samo sada u odori Hrvatske vojske, radeći na uspostavljanju i održavanju prometa i veza. Najvažnije od svega jest da je, bez obzira na teške prilike, klub opstao.

Preživjeli smo i izašli iz svega kao pobjednici i to treba priznati i vrednovati. Završetkom Domovinskog rata, rad kluba prilagođava se vremenu i širi ponudu sve raznovrsnijih tema, ublažavajući patnje članovima. Dana 30. travnja 1998. godine, temeljem Zakona o udrugama, a slijedom odluke koju je donijela Osnivačka skupština kluba, izvršena je preregistracija kluba i klub je 13. svibnja 1998. godine upisan u Registar udruga grada Zagreba, čime je završena faza preregistracije kluba. Klub je stekao svojstvo pravne osobe i postaje samostalna udruga.

Privatizacija je neminovnost i 1. siječnja 1999. godine dolazi do razdvajanja poduzeća HPT na zasebna dionička društva - Hrvatsku poštu i Hrvatski telekom, kojim su započele promjene unutar tvrtki, reorganizacije, smanjenje broja zaposlenih kroz otpremnine, što se odrazilo prvenstveno na nesigurnost radnih mjesta i priče o otkazima, ali tim razdvajanjem nije došlo do podjele članstva i u zajedništvu nastavljamo s radom do današnjih dana.

Kroz sve te godine rada, uz redovito održavanje tjednih sastanaka i druženja, članovi kluba sudjelovali su u obilježavanju mnogobrojnih godišnjih skupština drugih klubova, prisustvovali su kongresima, seminarima, raznim druženjima. Nekoliko zadnjih godina aktivno sudjelujemo u svim preventivno-edukativnim i javno-zdravstvenim akcijama, pokrećemo i nastavljamo suradnju s klubovima koji još rade u poduzećima, održavanjem radnih sastanaka o alkoholnoj problematici u radnim sredinama.

Uz nabrojene aktivnosti, svakako valja spomenuti i kontinuirano održavanje sastanaka koordinacije 9 klubova Centar ? Medveščak - Trnje, te suprevizijskih sastanaka. Na kraju možemo s ponosom reći da je klub u svim godinama svojeg postojanja, uz uspone i padove te brojne promjene, rastao i stasao, krupnim koracima kretao naprijed i zaslužio atribute pokretačke snage i bogatstva, izravno ili posredno utjecao na rađanje nove kakvoće življenja članova.

Sve postignuto u Klubu ?Poštar? rezultat je rada i stvaranja njegovih članova, čiji rad ne bi bio moguć bez podrške stručnih djelatnika dr. Branka Langa, dr. Ivana Henča, dr. Svemira Samoščanca, te socijalnih radnika Anke Medaković, Đurđice Polić i Marijana Kotarca.
Mnogi članovi možda nisu bili ni svjesni važnosti i veličine djela u kojem su bili aktivni sudionici. Veliki broj članova je zaslužio da ih se spomene, ali u dokumentima i sjećanjima svakako će biti sačuvana njihova imena, njihov rad, a u srcima najbližih i onih koji su ih poznavali sve ostalo. Oni su zauvijek ponos i dika kluba.

Šale - 123

Pita liječnik Muju :
- Gdje osjećate najveće bolove ?
Mujo odgovara :
- Na radnom mjestu

---

Gledaju Mujo i Haso platnu listu u svojoj firmi :
- Pazi, sekretar`ca dobila 300 eura!
- Čuj, bolan i treba; nije lako kucati po cijeli dan?
- A šef 500!
- Pa, ako je sekretar`ca 300, onda šef mora barem 500?
- Direktor, bogami, 1000?
- Ako, zaslužio je?
- Vidi, vidi Haso! Ovaj zadnji na popisu, Saldo dobio 36000 eura!

---

Radio Štef 30 godina na farmi kokoši nesilica. Prolupao i umislio da je zrno kukuruza pa završi na psihijatriji. Nakon dvije godine došlo vrijeme za otpust. Pita ga nadležni
liječnik: No Štef, kako se osjećaš. Jesi li još uvijek zrno kukuruza.
Štef: Tko, ja? Ma dajte doktore. S menom je sve u redu, i kaj bi mislil da sam kuruza.
Liječnik: Dobro Štef, evo ti otpusno pismo pa na kontrolu za godinu dana.
I tako Štef uzme otpusno pismo i izađe. Kad stane, zamisli se, vrati i ponovo pokuca i uđe.
Liječnik: Kaj je, Štef? Vidim nekaj te muči.
Štef: Doktore, ja znam da nisam zrno kuruze, ali hm ? hm, znaju li to i kokoši

---

Zaključak

Liječnik drži predavanje u klubu liječenih alkoholičara:
- Jeste li vidjeli kako je crv uginuo kad sam ga stavio u alkohol? Dakle, što zaključujete iz toga?
- Jednostavno, tko ima crve, treba piti alkohol.

---

Obiteljska tragedija

- Gospodine Periću, zar ste vi samac? - pita sestra u bolnici pacijenta koji u zavojima leži u krevetu.
- Ne. Zašto ste to pomislili?
- Pa vi ste jedini na odjelu kojega ne posjećuje žena.
- Ona ne može doći. Leži na susjednom odjelu.
- A tako. - sućutno će sestra - To je, znači, bila obiteljska tragedija.
- Da, ali ona je prva počela.

---

Prvi bračni tjedan jedne plavuše:
- Muž mi je u petak donio kokoš i rekao: lijepo je spremi za nedjelju. Nisam baš znala što kokoši nose nedjeljom, ali našla sam lijepu haljinicu?

---

Upravitelj zatvora pita osuđenog na električnu stolicu :
- Imate li posljednju želju?
- Da, držite me, molim vas, za ruku!

---

Skromnost

- Ja sam vrlo skroman čovjek. Za doručak mi je dovoljna boca rakije, biskvit i pas.
- Kako, a što će ti pas?
- A što misliš, tko će pojesti biskvit?

---

Zabrana

Žena za ručkom govori mužu:
- Dragi, zar si zaboravio da ti je liječnik zabranio piti alkohol uz jelo?
- U pravu si draga, skloni jelo!

---

Vraća se Haso mrtav pijan kući jako kasno.
U hodniku ga čeka Fata s metlom u ruci, a on je pita:
- Što je, Fato, čistiš kuću ili ćeš odletjeti ?

---

Uči mama Pericu zbrajati :
- Sine, ako ti ja dam četiri žvakaće gume, zatim tata još dvije, koliko ćeš imati ?
A Perica zadovoljno odgovara :
- Puna usta !

Osnovan novi Klub liječenih alkoholičara "Idemo dalje"

Pokretanjem postupka za registraciju novog kluba, simboličnog i optimističnog naziva ?Idemo dalje?, Gradski ured za opću upravu donio je 8.6.2005. godine rješenje da Klub liječenih alkoholičara ?Idemo dalje? može početi s radom. Odobrenje za korištenje prostora u vlasništvu Grada, na adresi Resnički put 1 a, Zagreb, u prostoriji MS Trnava, s 15. 7. 2005., izdao je Gradski ured za upravljanje imovinom Grada.

Redovni sastanci kluba održavaju se svake srijede od l8-19 sati, na spomenutoj adresi (križanje Nove Branimirove i Štefanovečke ulice, ili željeznička stanica Trnava).
Sa želje za trajnu apstinenciju, šaljem poziv na širenje prijateljstva, uzajamne pomoći, građenje dostojanstva i samopoštovanja, te pozivam prijatelje i goste da svojim prisustvom sudjeluju u našem rada. Za tu priliku rezervirali smo termin svake druge ili četvrte srijede u mjesecu.
Uz pozdrave članova našeg kluba, zajedno "idemo dalje".

Darko Modrušan

Sastanak klubova liječenih alkoholičara pri poduzećima

Predstavnici klubova liječenih alkoholičara pri poduzećima održali su zajednički sastanak u dvorani Rafinerijskog doma Sisak u četvrtak 12. svibnja 2005.godine.

Sastanku su uz domaćine iz Kluba ?Rafinerija nafte Sisak? prisustvovali predstavnici klubova liječenih alkoholičara ?ZET- Podsused?, ?Ljubljanica? i ?Poštar? iz Zagreba te Kluba ?Petrokemija? iz Kutine. Nadalje, sastanku su prisustvorali stručni radnici iz klubova, Mirna Bijelić i Branka Bičanić. Iz Neuropsihijatrijske bolnice ?Dr.Ivan Barbot? iz Popovače došle su ravnateljica bolnice, dr.Marina Kovač i socijalna radnica Gordana Poljak s odjela Dnevne bolnice, a bili su tu i dr. Ibričić i dr. Galić iz ambulante Rafinerije Sisak.

Otvarajući sastanak Branka Bičanić stručna djelatnica u Klubu ?Rafinerija nafte? pozdravila je sve prisutne, te istakla temu sastanka koja je bila ?Suradnja bolnica s poduzećima?. U uvodnoj riječi Branka Bičanić se osvrnula na postojanje kluba u okviru Rafinerije od 1968.- 1991. godine i vrijeme kada je u Sisku djelovalo 10 klubova u radnim organizacijama. Osim oglednog kluba Gradske bolnice u gradu nije bilo gradskih klubova, a takvo stanje je i danas.

Nakon Domovinskog rata mnogi su ljudi imali problema s različitim ovisnostima među kojima se ističe alkoholizam. Zbog takvog stanja ponovno se pokreće osnivanje kluba u Rafineriji, ljudi se upućuju i odlaze na liječenje. Tijekom liječenja javljaju se u klub ali završetkom liječenja, vjerojatno zbog srama i obilježenosti, liječeni alkoholičar više ne dolazi u klub te se članovi gube.

Potaknuta uvodnim dijelom u raspravu se uključila dr. Kovač iznoseći kako je upoznata s nezadovoljstvom klubova zbog načina rada bolnice, te da će na stručnom kolegiju razmotriti kako poboljšati suradnju između bolnica i klubova, poduzeća i socijalnih radnika.

U pojedinačnom predstavljanju predstavnici klubova iz Zagreba iznosili su svoja zapažanja i viđenja o suradnji između zagrebačkih bolnica i klubova i kontaktiranju sa socijalnim radnicima poduzeća. Dr. Galić iz svoje bogate prakse u liječenju alkoholizma ističe kako u današnje vrijeme za HZZO alkoholizam ne postoji kao problem, jer je liječnicima primarne zdravstvene zaštite ?uzeto iz ruku? prepoznavanje i detekcija pacijenata ovisnih o alkoholu.

Zbog osiromašenja u društvu ljudi traže odušak kroz alkohol, a opijanjem bježe od stvarnosti. Promjenama u vlasničkoj strukturi poduzeća pokidane su niti između poslodavca i klubova liječenih alkoholičara. Centri za socijalni rad opterećeni brojnim drugim problemima nemaju vremena niti kadrova da se bave problemima alkoholizma. Kao jedno od rješenja predlaže da HSKLA kao krovna organizacija klubova liječenih alkoholičara uputi dopis na Ministarstvo zdravstva i HZZO, te razmotri problematiku, preporuke, ovlasti i organizacijsku pomoć.

Dr. Ibričić je navela primjer kako u njezinu ordinaciju svakodnevno dolaze i uzimaju Disulfiram pojedinci, želeći na taj način prikriti da su liječeni alkoholičari. Predložila je da se liječnici novčano dodatno stimuliraju po provedenim postupcima.

Završavajući sastanak sudionici donose zaključak da treba uspostaviti veću suradnju između stručnih djelatnika u klubu, liječnika primarne zdravstvene zaštite, socijalnih radnika, bolnica.

Damir Vodopivec

Osnovan Klub ?Bonaca? u Lošinja

Grupica entuzijasta održala je 27. travnja 2005. godine osnivačku skupštinu Kluba liječenih alkoholičara u Malom Lošinju. Teško je prepričati put koji je doveo do osnivanja Kluba, ali to sigurno znaju oni koji su to prošli i koje sve prepreke treba savladati. Najteža prepreka je bila privoljeti ljude u maloj otočkoj sredini da se odazovu skupštini.

Nakon odaslanih poziva gradskim, gospodarskih, vjerskim i inim strukturama u našem prekrasnom Lošinju, zavladala je epidemija službenih putovanja, tako da se nitko iz tih struktura nije odazvao. Načelno su svi pozdravili takvu aktivnost, ali mnogi su pitali:?Što ću ja tamo? Pa to je za alkoholičare.?.

Kako bilo da bilo, još jednom sam se sudario s nerazumijevanjem okoline oko ove problematike jer svi piju ?normalno?.

Pozivu su se odazvali oni koji su posebno senzibilizirani za ovaj problem, a to su članovi drugih Klubova. U goste su nam u velikom broju došli članovi Kluba "Opatija" (kojem sam i sam nekada pripadao), na čelu s vms. Katarinom Dodić. Došla je i dr.Gordana Šikić, psihijatar i voditelj ambulante za dnevno liječenje alkoholičara Zamet (Rijeka), zajedno s predsjednikom Kluba, gospodinom Benčićem.

U prijateljskoj i toploj atmosferi (kakvu samo liječeni alkoholičari i njihove obitelji mogu stvoriti) prošli smo kroz ciljeve i program rada, te izabrali tijela i odgovorne osobe kluba.

Pripremili smo i kratko predavanje na temu istraživanja koje sam proveo među srednjoškolcima Cresa i Lošinja o štetnim navikama njihovih roditelja i njih samih.
Pozdravne govore su svi htjeli održati, tako da smo mi, malobrojni članovi novoosnovanog kluba, bili ganuti i ujedno ohrabreni da u ovoj našoj maloj i tvrdoj otočkoj sredini opstanemo. Zaista su se potrudili i uspjeli.

Na kraju skupštine je pripremljen mali domjenak za drage nam goste. U neformalnom druženju smo razmjenjivali mišljenja i iskustva.
Dugom šetnjom lošinjskom rivom rastali smo se od prijatelja, uz želje za ponovnim susretom (zaista smo na kraju svijeta).

Klub se sastaje svake srijede u 19 sati. Ovo je ujedno poziv svim liječenim alkoholičarima koji ljetuju na Lošinju da nam se jave kako tijekom ljeta ne bi zaboravili na svoje duševno zdravlje (možda promjena pomogne).
Skoro pa zaboravih, Klubu smo dali ime ?Bonaca?. Javite se!

Branko Lakner, dr.med., predsjednik

Povijest klubova Centra povodom 40. obljetnice osnivanja

Danas slavimo 40 godina postojanja naših klubova. Pozdravljam sve prisutne uzvanike iz cijele Hrvatske i zahvaljujem na tako velikom odazivu. Kratko bih se osvrnuo na povijest klubova od osnutka do 1979.godine.

Još tijekom bolničkog liječenja, u procesu rehabilitacije osoba koje su dolazile na liječenje od alkoholizma, a kasnije i kroz rad sa obiteljima, pokojni prof. dr. Hudolin uvidio je potrebu osnivanja klubova namijenjenih liječenim alkoholičarima kao podršku u učvršćivanju apstinencije od alkohola, najprije na području grada Zagreba, a kasnije i diljem cijele Hrvatske.

Prvi klub osnovan je 1964.godine na području općine Maksimir i spada među najstarije klubove u Hrvatskoj, a sredinom travnja 1965.godine osniva se Klub ?Centar?. Rad kluba započeo je u Mjesnoj zajednici Sestre Baković, u bivšem Balkanskom, a danas prolazu kina Europa, sa otprilike desetak članova, te prvom predsjednicom pokojnom Ružom Ivanković ( koju smo od milja zvali teta Ruža). Dolaskom sve većeg broja novih članova, klub se seli u Mesničku ulicu da bi se 1969. godine, uz razumijevanje i pomoć članova te predsjednika MZ August Cesarec, klub preselio u prostorije MZ August Cesarec, Tkalčićeva 9 i tamo nastavio sa svojim radom.

Klub je dobio prostorije za korištenje preko čitavog tjedna i tako se radilo u dvije grupe. Negdje u to vrijeme klubovi dobivaju naziv-tako smo imali Klub 1 s petnaest članova i Klub 2 također s petnaest članova, a uz najjaču terapeutsku ekipu iz Vinogradske bolnice.

Ja sam došao u klub 1975.godine sa suprugom. Klubovi su tada već radili sa po 60 članova. U Klub ?Centar? dolazili su članovi koji su radili i stanovali na području općine Centar i Medveščak s obzirom da se radilo prema koncepciji rada prof. Hudolina da članovi kluba budu osobe koje stanuju na tom području, no međutim mi smo tu koncepciju prekršili i u klubove se primalo članove sa čitavog područja grada.

Klubovi Centra bili su po tome poznati i priznati svojom kvalitetom rada. Zbog otežanog rada sa mnogo članova, a po prijedlogu prof. Hudolina, već smo 1976. g. razdvojili dva kluba na četiri kluba, a na sastancima je prisustvovalo 12-14 članova. Krajem 1977.g. smanjen je broj članova kluba jer su članovi iz općine Medveščak preseljeni po svojim mjesnim zajednicama, a uz pomoć soc. radnice Ljube Ulemek, koja je bila s našom soc. radnicom Matić Štefanijom bila najjača karika u osnivanju novonastalih klubova. Klubovi Centra s po 12 članova radili su: ponedjeljkom, utorkom, srijedom, te muzička grupa četvrtkom. Klub je bio otvoren od 15-21 sat, a imali smo i domarku pokojnu gđu Katicu, koja nam je uvijek bila na usluzi. Poslije radnog sastanka znali smo odigrati šah ili ping-pong. Klubovi Centra imali su jednu malu privilegiju, imali smo u ono vrijeme najjači tim iz Vinogradske bolnice: psihologa i velikog borca protiv ovisnosti prof. Jasnu Serdar, prim.dr. Josipa Ivicu, soc. radnice Karmelu Cepetić i Jasminku Wolf,, ing. soc. rada Ljerku Topić i još uvijek aktivnu u klubovima, te uvijek nam dragu prof. Maju Tončević.

U vrijeme od 1970.-1979. g. klubove Centar posjećivali su gosti Vinogradske bolnice iz Italije, Španjolske, kao i gosti iz čitave naše zemlje i uvijek su naša vrata bila otvorena svima.

Klub ?Centar? ima jedno zlatno doba svog rada i prepoznatljiv je po muzičkoj grupi pod vodstvom naše nezaboravne i prerano pokojne Ruže Vešligaj. Ona bi četvrtkom raspjevala cijelu Tkalču. Zašto kažem cijelu Tkalču, pa u ono vrijeme znali bi prolaznici stati i slušati melodije koje je ona skladala, a i niz naših pjesama narodnog nam blaga. Zašto kažem zlatne godine, pa ja sam to tako doživio, čuo, vidio i bila mi je čast u to vrijeme biti predsjednikom svih klubova Centra. I moja supruga i ja više smo puta posjetili Italiju, Španjolsku, Grčku, Austriju, Njemačku, kao i naše lijepe gradove, gdje su se održavale godišnje skupštine-gdje bi nas pozvali mi bi se odazvali. Muzička grupa ujedinila je naše klubove-sjetimo se samo naših pokojnih Vlatke Krištofić, Milana Novosela, Jurice, Drage i onih koji su ovdje sa nama, Mirjane, Jasne, Koke...

Na kongresu u Opatiji 1978. g. dogovoreno je i donesena je odluka da će se u klubovima provoditi obiteljsko liječenje. U Centru je to bilo teže prihvatiti budući da je dosta članova dolazilo u klub radi sebe, ali dolaskom novih članova to se prihvatilo iako još uvijek s malim otporima. Dolaskom sve većeg broja novih članova u Tkalču, kroz koju je prošlo oko 5000 članova, prisiljeni smo bili ići u druge mjesne zajednice gdje su se osnivali novi klubovi kao npr. ?Vodnikova?, ?Nova Ves?, ?Britanski trg?. Klubovi u Tkalčićevoj 37 imali su prostoriju za rad tri godine, ali dolaskom vlasnika prostorija, klub se seli u Mjesnu zajednicu August Cesarec, Tkalčićeva 33, gdje i danas radi.

Početkom 90-tih i početkom Domovinskog rata, rad klubova na kraće vrijeme zamire, da bi se ubrzo snagama i aktivnošću članova kluba rad kluba ponovno obnovio. Štoviše, na inicijativu prim.mr.sc.Vesne Golik-Gruber Klub ?Centar? prerasta u tri kluba i to ?Centar?, ?Centar Tkalča? i ?Centar Stara Tkalča?, o čijem ćete radu čuti posebna izviješća.

Zlatko Topalović, doživotni počasni predsjednik

O radu UKLA Slatina

U prošloj, 2004. godini bilo je dosta aktivnosti. Održano je sedam sastanaka Uprave UKLA.

Dana 31. siječnja 2004. godine proslavili smo i sjetili se dana osnivanja prvog kluba u Slatini, odnosno 29 godina rada tog kluba čijih je 30-ak članova prisustvovalo proslavi.

14. veljače 2004. slavili smo Valentinovo, uz svečanu večeru, tombolu i glazbu koju je izveo klupski sastav, Matišić, Štimac, Vida i djeca. Bilo je prisutno 54 člana kluba. Također smo sudjelovali u programu za Dan grada - Josipovo, i otvaranju zgrade Udruga. Tom prilikom je naša radnica i profesorica psihologije, Ksenija Vujanović-Juras dobila srebrnu plaketu grada.

Dana 27. ožujka 2004. godine bili smo na izletu u Osijeku. Posjetili smo Muzej Slavonije i Baranje i Tvrđu. Nakon zajedničkog ručka u Bilju, posjetili smo i trgovački centar Emezzetu.

28. kolovoza 2004. održana je 29. godišnja skupština UKLA na Bunariću. Podijeljene su diplome za apstinenciju, a na zajedničkom ručku bilo je 40-tak članova. Sudjelovali smo i na sportskim igrama u Koprivnici. Osvojili smo dvije medalje, u pikadu i trčanju.

3. listopada 2004. godine zapažen je naš uspješan nastup na VI. večerima pučke poezije u Prelogu. Odazvali smo se i na Godišnje skupštine klubova u Koprivnici, Križevcima i Kluba "Jezera" Bedekovčina, kao i na skupštini UKLA Virovitice. Sudjelovali smo i na obilježavanju pet godina kontinuiranog rada na području ovisnosti u našoj županiji. Povodom mjeseca borbe protiv ovisnosti održana su dva jednodnevna tečaja za učenike osnovnih škola iz Slatine. Održane su

i dvije radio emisije na temu alkoholom izazvanih poremećaja, te rada klubova. U radio emisijama su sudjelovali naši radnici iz klubova i 6 učenika koji su pohađali tečaj.

Tijekom cijele 2004. godine održavani su svi redovni sastanci u klubovima. Primijećen je slabiji prijem novih članova kroz godinu, a o tome se raspravljalo u klubovima. Jedan od zaključaka tih rasprava bio je i da je situacija takva zbog nebrige dioničkih društava i privatnih tvrtki za svoje radnike, da je danas lakše dobiti otkaz nego biti upućen na liječenje ili dobiti ljudsku pomoć. Zato će i klubovi morati tražiti nove načine približavanja onima kojima je pomoć potrebna. Naša su vrata i srca otvorena svakome tko želi pomoći sebi i svojoj obitelji.

Gabrijel Kunodi, ing.

Preko Slovenije do granice s Mađarskom

Dragi prijatelji, apstinenti, terapeuti i svi ostali stručni djelatnici, koji radite na području liječenja bolesti ovisnosti alkohola!

U Alkohološkom glasniku broj 7-8, srpanj/kolovoz 2004. godine, na stranicama 9 i 10 pročitao sam članak "Od granice sa Slovenijom do granice s Mađarskom", kojeg je napisao Damir Vodopivec. Pročitavši članak, pomislio sam da to baš i nije tako, jer bih rekao da se moj članak može nazvati: "Preko Slovenije do granice s Mađarskom".

Ja sam Božo Pongrac, rođen 1957. godine, oženjen, otac dvoje prekrasne odrasle djece, kćerke Jožice i sina Filipa, stanujem na adresi Lendavske gorice 449, kod Lendave u Republici Sloveniji.
Pune dvije godine sam aktivan član KZA "Lendava" (klub liječenih alkoholičara). Prije dolaska u klub, prošao sam tromjesečno liječenje u Psihijatrični bolnici, Odjeljenje za bolesti ovisnosti u mjestu Ormož. U prvim mjesecima moje rehabilitacije, shvatio sam uz pomoć Kluba Lendava da je klub, uz moju obitelj, osnovni temelj uspješne apstinencije i potpune preobrazbe moje ličnosti. KZA "Lendava" je osnovan 1973. godine u tadašnjem poduzeću "Nafta-Lendava". Kasnije je klub prešao u Dom zdravlja Lendava, gdje se organizacijski i danas nalazi. Već više godina klub uspješno vodi dr. Franjo Kolarić uz pomoć najiskusnije, sada umirovljene socijalne djelatnice Katice Šomen i medicinske sestre Marije Horvat. Moram napomenuti da je stručna djelatnica Katica Šomen aktivna od prvog dana postojanja kluba i jedna od osnivača. Za sve te godine rada zaslužuje jedno veliko iskreno HVALA.

Nakon privikavanja na rad kluba uočio sam da su sastanci nekako preuski, da ima puno praznog prostora i mogućnosti za obogaćivanje sadržaja. Već u 2003. godini sam se sa suprugom Gabrijelom počeo odazivati na svaki poziv iz drugih klubova u Sloveniji, prije svega u Prekomurju. U jesen te godine naš je klub primio poziv na godišnju skupštinu Kluba "Povratak" iz Murskog Središča. To je mi je ujedno bio i prvi susret s klubovima iz Republike Hrvatske i početak učenja novog načina rada. Moram priznati, da je to bilo jedno prekrasno subotnje poslijepodne, koje će mi, uz onu normalnu ljudsku tremu, ostati u trajnom sjećanju. Slijedio je niz poziva iz drugih klubova iz Hrvatske, na koje sam se sa suprugom rado odazivao, a na neke su pošla naša djeca i drugi članovi našeg kluba.

Aktivnosti su se povećale u protekloj 2004. godini, u kojoj sam obišao skupštine Klubova "Povratak", iz Murskog Središča, "Koprivnica" i "Križevci". Uz to sam, naravno sa suprugom, sudjelovao u Prelogu na Danu poezije, bio na susretu Alpe-Adria u Opatiji i na poziv doc.dr.sc. Darka Breitenfelda, u sklopu Mjeseca borbe protiv alkoholizma i drugih ovisnosti, na prigodnoj manifestaciji na Jarunu u Zagrebu. Na kraju prošle godine sudjelovao sam, na poziv dr. Dolenca iz Donje Dubrave, u njegovoj radio-emisiji u "Studiju M" iz Donjeg Kraljevca.

Netko će se pitati, pa zašto je sve to obilazio, zar nije dosta, da redovito ide na sastanke u svoj klub. Odgovor je dosta jednostavan. Spomenuo sam već, da sam na klubu uočio prazninu, koju je trebalo ispuniti. Najviše sam želio pobjeći od skrivanja svoje prošlosti. Kod mnogih članova kluba sam uvidio, da se kao nekako srame članstva i da se boje svoje okoline. Rekao sam sebi, dosta je toga.
Zar nije bilo dosta skrivanja svih tih dugih godina opijanja, treba izaći, preskočiti sve to i uzdignute glave, ponosno krenuti naprijed. Prošlost nitko ne može zaboraviti, čovjek mora s njome dugo živjeti, ma kakva ona bila. Ali znati s njome živjeti, i to drugačijim, zdravim životom, to je ono što čovjek mora naučiti. A vjerujte, to se ne može postići skrivanjem. Eto, dragi prijatelji, svi Vi, koji ste nas pozvali, uvelike ste pomogli ponajprije meni, mojoj obitelji, a sada i drugim članovima našega kluba.

Na kraju valja napomenuti da je naš klub krajem prošle godine dobio novi, suvremeni prostor, a što je najvažnije, povećalo se članstvo i broj onih koji su sada redoviti. Sastanci su puni sadržaja i često ne gledamo koliko traju. U malom gradiću Lendavi izašli smo na svjetlo dana, privukli druge institucije, pokazali okolini da smo ljudi koji znaju što znači pobijediti samoga sebe i živjeti punim životom. Veselim se svakom susretu sa vama. Svim apstinentima pozdrav iz susjedne Slovenije.

Božo Pongrac, KZA Lendava

Dan zajedničkog druženja

Na prijedlog dr. Tatjane Bakula-Vlaisavljević, stručne djelatnice u Kluba "Novi put", mi, članovi Kluba "Novi put", članovi Kluba "Centar za prevenciju ovisnosti" iz Slavonskog Broda i Kluba "Betanija" iz Donjih Andrijevaca, dogovorili smo jednodnevni izlet u Zagreb.

Svima nam je bila želja da, nakon tjedana i mjeseci truda, rada, učenja i potpore koju nastojimo pružiti jedni drugima kako bismo ustrajali u borbi protiv alkohola, provedemo jedan dan u zajedničkom druženju obogaćenom nekim novim sadržajima.

U hladno, prosinačko jutro sastajemo se na brodskom kolodvoru. Mnogi sa suprugama, djecom, unucima. Najljepše je bilo vidjeti cijele obitelji u toplom autobusu koji nas je vozio maglovitom cestom prema Zagrebu. U opuštenoj atmosferi i ugodnom društvu put je brzo prošao. Prva aktivnost po dolasku u Zagreb bio je posjet Etnografskom muzeju, u kojem su bile postavljene jaslice jedinstvene u svijetu, djelo francuskih majstora koje putuje diljem svijeta i teško da ćemo ga još jednom vidjeti u Hrvatskoj. Doživljaj je prekrasan, za djecu sigurno nezaboravan. Ostali eksponati u muzeju, također atraktivni, na sve nas ostavljaju dubok dojam.

Nakon obilaska i zajedničkih fotografija za uspomenu, put nas je vodio u Tkalčićevu. Tamo su nas čekali članovi bratskog kluba liječenih alkoholičara koji su nam u svojim prostorima priredili prekrasan i topao doček.

Sljedeći na našem putu, ali ne manje značajno, bio je posjet zagrebačkoj Katedrali i njezinoj riznici. Vrijeme do dogovorenog posjeta kratimo šetnjom po centru Zagreba koji okićen i ukrašen očekuje dolazak Božića. Dan je vjetrovit i hladan i, unatoč blještavilu i ukrasima, jedva iščekujemo posjet Katedrali - monumentalnoj građevini s dugom i bogatom poviješću. Puno toga znamo o našoj Prvostolnici, često smo pokraj nje prolazili, ali malo nas je u njoj bilo. Ulazimo tiho i svečano u taj prekrasan prostor. Suprug i ja palimo svijeće. Zahvaljujem Bogu tiho, u sebi, za svaki lijepi dan proveden sa suprugom u ova zadnja tri mjeseca. Pokušavam moliti, ali dok sam okružena tolikim predivnim stvarima, oči lete, ne mogu se usredotočiti... Mislim da su se mnogi osjećali slično. Dolazi časna sestra Lina koja nas sve pozdravlja i sljedeća gotovo dva sata provodi, dio po dio, kroz ove predivne prostore, objašnjavajući nam povijest, godine, značenje svakoga kipa, slike, klecala, oltara.... Ulazimo u sakristiju koja i sama ima dugu tradiciju, a onda, kroz mala vrata, uskim polukružnim stubištem, penjemo se do jedinstvenog i neprocjenjivog blaga. Pred nama se otvara Riznica zagrebačke Katedrale. Ne znam u što bih prije pogledala, oči se ne mogu smiriti na jednom predmetu, a već je tu drugi, peti, stoti... Časna sestra nam ljubazno i strpljivo objašnjava, ali previše je toga za tako malo vremena. Tolika povijest, stotine godina, neprocjenjive vrijednosti, proizvodi ljudskih ruku kojih odavno više nema? nemoguće je sve upiti odjednom. Vjerujem da mnogi od nas najradije ne bi izašli satima. Upisujemo se u knjigu posjetitelja. Sestra Lina ostaje zatečena i dirnuta kada joj dr. Bakula-Vlaisavljević predaje skroman poklon i kaže da smo mi grupa liječenih alkoholičara i njihovih obitelji. Mislim da joj je bilo posebno drago što nam je posvetila svoje vrijeme i znanje, te učinila da svi zaboravimo našu, često tešku i neizvjesnu svakodnevicu. Puni dojmova polako izlazimo...

Sumrak se već spušta nad Zagrebom. Još jedna zajednička slika ispred Katedrale.

Čekajući povratak kući, odlazimo na kavu u obližnji restoran. Mrak se potpuno spustio dok smo sjedili u autobusu, prolazeći osvijetljenim i okićenim Zagrebom, na putu kući. Pomalo umorni, razmjenjujemo dojmove uz ugodnu glazbu. Lica su svima zadovoljna i smirena. Djeca umorna, ali najsretnija. Za nas supruge bio je to lijep, ugodan praznik. Još puno ovakvih dana može biti pred nama. Trebamo samo ostati zajedno na našem novom putu, iz tjedna u tjedan i svatko od nas može darovati sebi i svojim obiteljima još puno lijepih i dragih trenutaka.

Ivanka Korparić, supruga liječenog alkoholičara

Klub "Novi put" Slavonski Brod

Naše godišnje skupštine

Suprug Josip, poznatiji kao Joco, krenuo je 1. srpnja 1996. godine na liječenje u koprivničku dnevnu bolnicu. Spremajući ga za bolnicu, nisam imala pojma što nas očekuje i što je to alkoholizam. Sve u vezi s time bilo je novo, kako nama, tako još više našoj djeci. Došavši u križevački klub liječenih alkoholičara, na našem prvom sastanku zatekli smo dva apstinenta, jednog člana obitelji i prof. Milana Čapaliju. ?Bože, što mi radimo ovdje??!!?, česta misao svih novopridošlih na prvi sastanak.

Bilo je to vrijeme kad nismo imali auto. Joco bi na sastanke dolazio s posla, vlakom iz Zagreba (što još i danas radi), a ja bih autobusom stigla u grad već u 16 sati, jer druge veze nema, i čekala do 17.30, kad počinje sastanak. Zajedno bi se, nakon sastanka, koji je završavao u 19 sati, autobusom u 20,00 sati vraćali kući. Naša prva godišnja skupština bila je 21. prosinca 1996. godine u Klubu "Centar" u Koprivnici. Nakon naših sastanaka, na kojima nikad nije bilo više od 8-9 članova, skupština je bila nešto veliko. Bila je tu i televizija - studio u Koprivnici, a tadašnji je predsjednik Zlatko rekao Joci da on mora pozdraviti prisutne. Bio je to hladan tuš. Dođeš na svoju prvu skupštinu, potpuno si trijezan, ne poznaješ nikoga osim svojih iz kluba, i sad traže da pred toliko nepoznatih ljudi i TV-kamerom ti izađeš i govoriš. Užas jedan! Najradije bi pobjegao! No Joco, mada se tresao kao prut na vodi, uspio je to obaviti. Tim činom samo je svratio pozornost na sebe i mnogi su mu kasnije došli čestitati i zaželjeti dugu apstinenciju. Upoznali smo tom prilikom prve prijatelje iz drugih klubova, a s nekima se još uvijek družimo (jer nisu, kao ni mi, odustali od kluba).

Svaka iduća skupština bila je novi doživljaj. Upoznaš bar jednu novu osobu, produbiš i učvrstiš stara poznanstva i prijateljstva. Od te prve skupštine, u proteklih 8 i pol godina, obišli smo između 65-70 godišnjih skupština. Koliko je samo uspomena i doživljaja spremljeno u našim srcima! Upoznali smo cijelu sjeverozapadnu Hrvatsku, prošli Međimursku, Bjelovarsko-bilogorsku, Zagrebačku, Virovitičko-podravsku i Koprivničko- križevačku županiju. Išli smo od Murskog Središća do Pitomače, od Bjelovara do Zagreba, prisustvovali i Prvom sastanku klubova liječenih alkoholičara regije Alpe-Adria u Opatiji. Na tom području vjerojatno nema kluba u kojem nemamo ponekog prijatelja, kojeg nam je uvijek nam drago susresti i jedva čekamo da ga ponovno vidimo.

Svi naši klubovi imaju isti problem. Kad treba otići nekamo na skupštinu, teško se nalaze dobrovoljci. Uvijek su to jedni te isti ljudi i to oni koji su upoznali čari skupština, stekli mnogobrojne prijatelje i to im je prilika za učvršćivanje prijateljstava i jačanje svojih apstinencija. Mladi apstinenti trebali bi se opustiti i upustiti u avanturu zvanu skupština. Svaki početak je težak, a kad se probije led, sve je puno lakše. Kada smo pili, uvijek je bilo vremena za društvo i "pijaču", a danas, kad krećemo novim putem, onda pronalazimo razne isprike. Jednom radimo, drugi put imamo posla na imanju, nemamo vlastiti prijevoz, ujutro je skupština, navečer nam dolaze gosti?, i sve tako unedogled. Koliko članova, toliko izgovora, a zapravo je potrebno samo malo drugačije razmišljati i organizirati određene poslove. Ako odlazim na skupštinu da čujem druge i njihove priče, uvijek ću i sebe pronaći u njima. Slušajući druge, često mislim, pa nije nama bilo najgore, ako trebam prijateljsku riječ, sigurno ću je naći na skupštini. Pohvala za uspješnu apstinenciju također nije ni najmanje beznačajna. Svaka nova skupština daje mi potvrdu da smo na pravom putu i da tu trebamo ostati, da nam je mjesto među svim tim dragim ljudima koji si međusobno pomažu i podupiru apstinenciju. Događalo se da je naša cijela obitelj sama išla na skupštine (Đurđevčani to ponajbolje znaju), jer su drugi imali neke svoje razloge, a mi, da ne idemo sami kad već ima mjesta u autu, vodili smo i djecu sa sobom. Naša djeca prošla su više skupština nego neki članovi Kluba.

Ako ste odlučili apstinirati, krenite i na skupštine. Dopustite da i Vas upoznamo, budemo Vam prijatelji i potpora u čvrstoj i trajnoj apstinenciji.

Sa željom za što više novih lica na našim skupštinama, dugu i sretnu apstinenciju želi Vam

obitelj Josipa i Snježane Karlović iz KLA Križevci.

Tkalec Dragutin

Održana 4. godišnja skupština Kluba "Jezera" Bedekovčina

Dana 7. prosinca 2004. godine održali smo 4. redovnu i izbornu godišnju skupštinu. Ova skupština je bila u duhu inovacija. Započeli smo, kao i uvijek, prigodnim programom, koji se razlikovao od dosadašnjih. Inspirirala nas je manifestacija ''Dani kajkavske riječi'' Krapinsko-zagorske županije. Budući da su se bližili blagdani, odlučili smo zajedno okititi bor i sve to popratiti pjesmom. Prigodan program je osmislila gospođa Nada Prokurica, s djecom članova našeg kluba. Nadamo se da se prisutnima svidio program koji smo im prikazali. Skupština je od samog početka tekla u ugodnom ozračju. Nakon prigodnog programa uslijedio je službeni, u kojem su podnijeta izvješća predsjednika, g. Vladimira Minđaka, blagajnika, g. Ivana Prokurice i stručne djelatnice, gđe Gordane Tkalec-Končić, dip.soc. radnice. Iz njih se moglo zaključiti da smo tijekom 2004. godine radili uredno i uspješno. Osim što su iznijeta izvješća, izabrano je i novo radno predsjedništvo. Za novog predsjednika izabran je g. Damir Vragović, a za tajnika g. Dragutin Tkalec. Slijedila je podjela priznanja za jednogodišnju, dvogodišnju, trogodišnju i četverogodišnju apstinenciju. Prilikom primanja priznanja svaki član je rekao nekoliko riječi iz kojih se moglo zaključili da su zadovoljni radom kluba i zahvalni na podršci koju im pruža. Na kraju je uslijedio dio koji je nama veoma drag, riječ gostiju. Kroz njihove riječi saznajemo mišljenje o kvaliteti našeg rada. Draga nam je svaka pohvala, ali i sugestija. Stoga, hvala svima prisutnima, posebno prim. mr. sc. Vesni Golik-Gruber, prim. dr. sc. Željku Mariniću, prof. Maji Tončević, te socijalnim radnicama Blanki Dorociak i Blaženki Milički, kao i svim ostalim nazočnim stručnim radnicima na pruženoj podršci. Druženje je nastavljeno uz domjenak.

Što drugo reći, nego se zahvaliti svima i poželjeti da ponovno prisustvuju našoj skupštini!

Damir Vragović

18. godišnja skupština Kluba "August Šenoa" Velika Gorica

U utorak, 8. prosinca 2004. godine, dvorana "Galženica" u Velikoj Gorici bila je pretijesna da primi mnogobrojne goste, uzvanike i posjetitelje. Toga smo dana, naime, na svečan način obilježavali 18-tu godišnju skupštinu Kluba ?August Šenoa? i 35 trijeznih godina u Velikoj Gorici.

Nakon pjesama KUD-a "Plešanke" pod vodstvom gđe Sandre Kulijer, riječ je uzela gđa Silva Golemac, stručna djelatnica kluba. Pozdravila je nazočne i osvrnula se na davnu 1969. godinu, kada je osnovan prvi klub liječenih alkoholičara u Velikoj Gorici, koji je radio po metodama Hudolinove alkohološke škole. Sama činjenica da klubovi postoje i danas, a to su Klub "Marko Orešković", Klub "Augut Šenoa", Klub "Dr. Branko Lang" i Klub "Vladimir Nazor", dovoljno govori da rad svih tih godina nije bio uzaludan.

Kako je u dvorani više od 150 uzvanika, bilo je jako puno javljanja za riječ. To su bile tople riječi pohvale i podrške našem daljnjem radu. Zahvaljujemo djelatnicima naše primarne bolnice ?Sv. Ivan? u Jankomiru, posebice našem velikom prijatelju, prim.dr.sc. Željku Mariniću, dr. Anti Oreškoviću, glavnoj sestri Odjela za alkoholizam i druge ovisnosti, sestri Manueli, prim.mr.sc. Vesni Golik-Gruber iz KB ?Sestre milosrdnice? i predsjednici Hrvatskog saveza klubova liječenih alkoholičara, mr.sc.dr. Koroni Nenadić-Šviglin iz PB ?Vrapče?, prof. Ljubici Uvodić-Vranić, i g. Rudolfu Vujeviću, predstavniku Grada Velika Gorica i Gradskog poglavarstva. Također zahvaljujemo gđi Mariji Žirović i njenim djelatnicama, te na kraju dragom i milom dekanu Velikogoričko-odranskog Sveučilišta msgr. Joipu Frkinu, koji nam se obratio tako toplim riječima, nabijenim emocijama, da ih je nemoguće prepričati. A zar ih i treba prepričavati, kad su one ostale duboko urezane u nama?!

Hvala našim prijateljima, svima znanima i neznanima na podršci, svima koji su bili s nama fizički, a neki u mislima, te potvrdili da vjeruju u naš rad i u nas, a mi znamo da možemo i hoćemo, još i bolje!

Tijekom svečanosti pobratimili smo se s jednim od najmlađih klubova Lijepe naše, Klubom ?Feniks? iz Splita. Potpisivanjem sporazuma Dinka Dragičevića iz Kluba ?Feniks? i Benine Kancir iz Kluba ?August Šenoa?, obavezali smo se na pružanje međusobne pomoći, razvijanje prijateljskih odnosa, izmjenjivanje iskustava, poštivanje i borbu za svaki ljudski život i bezuvjetno, život bez alkohola. Uslijedile su čestitke i poljupci, te izmjena poklona.

Cijelu svečanost popratili su prekrasnim pjesmama i plesovima KUD-ovi "Lukavec" i "Plešanke". Zahvaljujemo se i ?Mesnicama Fiolić?, našem dragom "Obiteljskom radiju", velikogoričkom "Reporteru" i uredništvu emisije "VG Report", te "Turopljskom glasniku", koji su medijski popratili naš jubilej.

Benina Kancir

Kultura nepijenja

Tijekom 2004. godine, bilo je mnogo govora i napisa o potpunom isključivanju alkohola s prednjih sjedišta automobila i drugih prijevoznih sredstava, vezano uz nove zakonske odredbe o sigurnosti prometa. Jedna od značajnih aktivnosti kojima se bave klubovi je razvijanje kulture nepijenja. Članovi klubova, odlukom o uključivanju u liječenje prihvaćaju i pravilo da alkoholna pića potpuno uklone iz svojih kuća, odnosno stanova. Osim što sami ne piju alkoholna pića, ne nude ih ni drugima, što na početku unosi priličnu neugodu u odnose s ljudima koji se takvom načinu življenja i druženja čude, ismijavaju i zapravo ne znaju što i kako bez alkoholnog pića. Slična situacija nastaje u druženjima na radnom mjestu, izlascima i druženjima u drugim situacijama. Odrastanja na našim prostorima prati odgoj koji dijete priprema za druženja, slavljenja, žalovanja i svakodnevni život općenito uz konzumaciju alkoholnih pića. Uči ih se da piti znači biti uobičajen, prihvatljiv zajednici, ne piti znači biti čudan. Živeći u kulturi pijenja, teško je donijeti odluku o proglašavanju zone bez alkohola, kako za pojedinca, u njegovom osobnom životu, tako i za zakonodavca u smislu pravila za cijeli narod. Vezano za ovu temu, teže je jedino u takovoj odluci ustrajati. Argumenti u prilog odluci je veliki broj ljudi čije je zdravlje, zdravlje članova njihovih obitelji i njihov život u cjelini, uvelike narušen zbog pijenja alkoholnih pića. Argument koji iznose oni koji napadaju odluke o proglašenju zona nepijenja u osobnom, odnosno životu građanstva je imenovanje problema pojedinca da potpuno trijezan jede, druži se, jedan dio života živi potpuno trijezan. Pored toga iznose i probleme jednog dijela gospodarstva koji su posljedica manjeg usmjeravanja novca građana na kupovanje alkoholnih pića. Kultura pijenja, koja je sada dominantna, je samo predodžba u ljudskom umu koja se ostvaruje u vanjskom svijetu, kultura nepijenja je isto tako predodžba u ljudskom umu koju stvaraju roditelji i drugi odgojitelji i osobe koje utječu na djecu i mlade. Koja će kultura biti dominantna u vremenima pred nama odlučujemo i danas, odgajajući i ostvarujući predodžbe u svom području odlučivanja i djelovanja.

Vera Pavičić, soc. radnica,

stručna djelatnica Kluba "Umag"

Obilježavanje Mjeseca borbe protiv alkoholizma i drugih ovisnosti Kluba "Centar" iz Rovinja

Klub ?Centar? iz Rovinja, predstavljen je građanstvu preko lokalnog radija, radija Rovinj. Nakon godišnje skupštine, predsjednik kluba, g. Androslav Ilić, odlučio je obilježiti svoju dvadesetgodišnju apstinenciju sudjelovanjem u radio emisiji. Nakon predstavljanja u emisiji, povećao se interes za rad kluba. Naši sugrađani su uvidjeli koliko klub znači za sve koji imaju problema s alkoholizmom. Javljaju nam se i traže pomoć. Shvatili su da smo otvoreni za sve kojima je pomoć potrebna. Objavljujemo njegova razmišljanja o klubu i apstinenciji.

Apstiniram dvadeset godina uz pomoć kluba. Imam podršku supruge i sina. Od početka pohađanja kluba, pa do danas, stalno učim. Naučio sam biti odgovoran i ispunjavati svoje dužnosti. Voljan sam saslušati svakoga, što nekada nije bila moja osobina. Tako prihvaćam i primjenjujem sve što je korisno za moju apstinenciju. Kada želim nešto reći, vodim računa o tome da nikoga ne povrijedim i da mu pomognem. Razumijevanje različitosti u klubu oplemenjuje pojedinca i cijelu grupu. Na našim sastancima smo često isticali da ne smijemo biti sebični, da svoj uspjeh treba prikazati i drugima, te na taj način možda spasiti još neku obitelj. S duljinom apstinencije shvaćamo da imamo više mogućnosti, da nismo više na rubu društva. Tu smo, središtu pozitivnih zbivanja za sebe, pa i za društvo. Trebalo je samo pokucati na vrata radio Rovinja. Strah je brzo nestao, a uzbuđenje je raslo dok sam govorio svojim sugrađanima. Još u tijeku emisije sam dobio čestitke, divljenje i podršku. Osjetio sam daje došao moj trenutak, da moram promovirati život bez ovisnosti. U suprotnom, moja apstinencija ne bi bila upotpunjena. Srdačan pozdrav iz Rovinja, Androslav Ilić, predsjednik.

Dr. Paola Presečki

Izvješće sa 27. godišnje skupštine Kluba "Centar" iz Rovinja

Dana 27. studenoga 2004. godine održana je Godišnja skupština Kluba "Centar" u Rovinju. Klub "Centar" iz Rovinja osnovan je 1977. godine. Od osnivanja klub neprekidno djeluje sve do danas. Tijekom Domovinskog rata, pa do 2003. godine radio je većim dijelom bez stručnog djelatnika. Održao se zahvaljujući dugogodišnjim apstinentima. Klub se danas sastoji od dvanaest obitelji. Sastancima prisustvuju u prvom redu supružnici. Tome se pridaje velika pažnja i uvijek se nastoji naglasiti da je nastavak liječenja u klubu - obiteljsko liječenje. U ovoj godini, do dana održavanja skupštine, održano je četrdeset i šest terapeutskih sastanaka, a do kraja godine bit će ih pedeset. Sastanci se redovito održavaju svake srijede, tijekom cijele godine, s početkom u 17 sati, u prostorijama Doma zdravlja Rovinj i traju devedeset minuta. Većina članova su umirovljenici, oko 80%. Među njima nema ni jedne žene liječene od alkoholizma.

Tijekom godine su članovi kluba posjećivali ostale klubove u Istri, održavali zajedničke sastanke i prisustvovali godišnjim skupštinama istarskih klubova. Suradnja i druženje s ciljem razmjene iskustava, međusobnog upoznavanja i povezivanja apstinenata nastavit će se i u sljedećoj godini. Iako je planiran posjet psihijatrijskoj bolnici na Rabu, gdje je liječen najveći broj apstinenata, on je odgođen za sljedeću godinu iz opravdanih razloga. Istaknuta je činjenica da je prekomjerno pijenje stil života koje naše društvo tolerira. Kada ono prijeđe u bolest, a to je alkoholizam, nema dovoljno volje, hrabrosti i snage da se odupremo tom zlu, da zaštitimo psihičko i fizičko zdravlje oboljelog, njegove obitelji i šire društvene zajednice. A to bi trebala biti obveza cijelog društva. Ne bismo trebali ostati na uobičajenom odgovoru - to nije naš problem i prebaciti lopticu drugima, jer možemo očekivati da nam se ona, kad-tad vrati, izravno ili neizravno.

Podijeljeno je devet priznanja za uspješnu apstinenciju, poboljšanje kvalitete života i doprinos radu kluba: pet priznanja za 20 godina, dva za 5 godina apstinencije te dva za jednu godinu. Posebno nam je drago istaknuti da, pored dvojice apstinenata koji su dobili priznanja za jednu godinu apstinencije, imamo još tri mlada apstinenta od kojih dvojica apstiniraju preko šest mjeseci, a jedan oko dva mjeseca. Odaziv na skupštinu je bio manji od očekivanog, ali zadovoljavajući. Bilo nas je 41.

Posebno smo zahvalni Gradskom poglavarstvu i gradskom društvu Crvenog križa, jer nas podupiru u našem radu. Posebno smo bili sretni dolaskom dugogodišnjeg terapeuta, soc. radnika Branka Ignjatova. Našu svečanost svojim su prisustvom i sudjelovanjem uveličali Klub "Pazin", Klub "Poreč", Klub "Umag", Klub "Matulji" te dugogodišnji apstinenti Rovinja koji više ne dolaze u klub. Izrazito je zadovoljstvo istaknuti da su u organizaciji skupštine sudjelovali svi apstinenti, zajedno sa članovima obitelji. Podijelili smo zadatke i složno obavili posao. Na kraju moramo naglasiti da nas je ova skupština ojačala, ohrabrila i još više povezala te nam dala poticaj za daljnji rad. Uspjeh kluba je uspješna apstinencija članova. To je dugotrajan, doživotan proces. Mijenjati sebe nije lako, ali je čast, sreća i ponos pripadati grupi trijeznih ljudi, a u tom procesu su obitelj i klub odigrali i dalje igraju veliku ulogu. Izlaganje stručne djelatnice Kluba "Umag", soc. radnice Vere Pavičić, "Kultura nepijenja", objavljujemo i nadamo se da će sve nas potaknuti na razmišljanje i raspravu. S ciljem razvijanja kulture nepijenja,

srdačan pozdrav iz Kluba "Centar" iz Rovinja,

Dr. Paola Presečki

34. godišnja skupština Kluba "Stara Trešnjevka"

Dana 13. prosinca 2004. godine održana je 34. godišnja izborna skupština Kluba "Stara Trešnjevka" u prostorijama Doma zdravlja Trešnjevka, Zvonigradska b.b., s početkom u 18 sati. Klub inače radi svakog ponedjeljka od 18 do 19 sati. Uz redovne članove i njihove obitelji, kojih ima 40, prisutni su bili i članovi koji su trenutno na liječenju. Podneseno je izvješće o dosadašnjem radu kluba i financijsko izvješće. Izvješće o radu kluba podnijela je prof. Erika Kovačević, te se, kao naš terapeut, pohvalno izrazila o radu kluba. Razrješenje dosadašnjih članova predsjedništva i imenovanje novih za sljedeće dvije godine bilo je jednoglasno. Plan rada kluba za 2005. godinu pročitala je nova predsjednica, Neda Hudak.

Priznanja za apstinenciju primili su:

? za jednu godinu: Neda Hudak i Višnja Rihelj

? za dvije godine: Štefica Osojnik i Nikola Prgomet

? za tri godine: Josip Capek

? za četiri godine: Boris Hriberski i Lovro Kovačević

? za pet godina: Mirko Bošnjak

? za sedam godina: Ivica Vučajnk.

Pohvale su primili bivša predsjednica kluba, Jasna Poslan, prof. Erika Kovačević i prim. dr. Vesna Golik-Gruber. Rad kluba su pohvalili i predstavnici drugih klubova iz Zagreba.

Svoja viđenja rada klubova iznio je i g. Josip Poljak, predsjednik Udruge klubova Trešnjevke. Završnu riječ održao je g. Ivica Vučajnk, bivši predsjednik. Skupština je završila domjenkom u vedrom i ugodnom druženju. Zahvaljujemo svima koji su došli i s nama proveli ove ugodne trenutke. Osobno sam prisustvovala skupštini i u ime OKLA Psihijatrijske bolnice "Sv. Ivan", prenijela im lijepe pozdrave i najljepše želje u njihovom radu, u kojem ću i sudjelovati kao budući član.

Ljiljana Šibenik,

član OKLA Psihijatrijske bolnice "Sv. Ivan"